Za Kangoo Jumps sam saznao sasvim slučajno. Jednog nedeljnog jutra gledao sam jutarnji program i među brojnim prilozima pojavio se i jedan koji mi je odmah privukao pažnju. Reporter se javio uživo iz sale u Čačku, gde je Kangoo Jumps instruktorka Ana Lazović predstavljala trening.
Sećam se da sam zastao. Ljudi su se kretali uz muziku, osmehivali se, a cela atmosfera više je podsećala na događaj na kome želiš da budeš nego na klasičan trening. Bilo je energično, drugačije i nekako zarazno već na prvi pogled.
Ipak, kao i većina ljudi, nastavio sam sa svojim danom ali mi je taj prilog ostao u glavi. Javilo mi se ono poznato pitanje: „Da li je ovo uopšte za mene?“ Dodatno sam se dvoumio jer sam u prilogu video uglavnom žene na treningu, pa sam se na trenutak zapitao da li je to prostor u kome bih se ja pronašao.
Ali slika tog treninga mi je i dalje bila pred očima. Čizme, muzika, osmesi, ritam, osećaj da se nešto živo dešava u sali. I već sutradan sam odlučio da ipak probam.
Prvi korak na neviđeno
Kada sam se javio da dođem na trening, ispostavilo se da instruktorka nije imala Kangoo Jumps čizme u mom broju. To je mogao da bude trenutak u kome bih samo odustao i rekao: „Dobro, možda neki drugi put.“ Ali nešto mi nije dalo mira.
Odlučio sam da kupim svoje čizme, i to na neviđeno. Nisam ih nikada probao, nisam znao kakav je osećaj u njima i nisam imao nikakvu garanciju da će mi se trening zaista dopasti. Ali imao sam dovoljno jak utisak da vredi da pokušam.
Kada su čizme konačno stigle i kada sam otišao na prvi trening, shvatio sam da me nije privukla samo neobična oprema. Privukao me je osećaj koji se stvorio tokom časa. Muzika, ritam, ljudi oko mene i taj trenutak u kome na sat vremena zaboraviš na sve ostalo.
Imao sam osećaj kao da sam deo nekog nastupa. Ne u smislu da bilo šta mora da bude savršeno, nego u smislu da se u sali dešava nešto što ima energiju, tok i zajednički ritam. Telo radi, ti se znojiš, ali sve vreme imaš osećaj da si deo nečega živog.
Ako nikada ranije nisi bio/la na Kangoo Jumps treningu, možda će ti biti lakše da prvo pročitaš kako izgleda prvi Kangoo Jumps trening. To je tekst koji sam napisao baš za one koji se pitaju šta ih čeka kada prvi put obuju čizme.
Nije me zadržao samo trening
Naravno, trening je bio važan deo cele priče. Kangoo Jumps jeste kardio trening, telo ozbiljno radi i vrlo brzo osetiš da to nije samo „skakanje uz muziku“. Ali ono što me je vraćalo iz nedelje u nedelju bilo je nešto što se teže meri brojkama.
Atmosfera. Ljudi. Muzika. Osećaj sa kojim odeš kući.
Postoje treninzi koje odradiš jer znaš da treba. I postoje treninzi kojima se vraćaš jer ti nešto u njima prija. Meni je Kangoo Jumps vrlo brzo postao ovo drugo. Ne samo aktivnost, nego deo nedelje kome se radujem.
Vremenom sam sve više razumeo da me ne privlači samo fizički deo treninga. Privlačio me je ceo doživljaj. To što čuješ muziku i telo samo krene da hvata ritam. To što grupa diše zajedno. To što, makar na sat vremena, prestaneš da razmišljaš o svemu što čeka napolju.
Upravo zbog toga Kangoo Jumps nikada nisam doživeo kao običan kardio. Ako želiš da razumeš zašto ga tako vidim, napisao sam poseban tekst zašto Kangoo Jumps nije običan kardio trening.
Od polaznika do instruktora
Kako je vreme prolazilo, Kangoo Jumps je postajao sve važniji deo mog života. Nisam više razmišljao samo o tome kako izgleda trening iz ugla polaznika, već sam počeo da primećujem koliko znanja, odgovornosti i osećaja stoji iza jednog dobrog časa.
U tom periodu ukazala mi se prilika da se preselim u Novi Sad. Kako nisam imao dovoljno informacija o tome da li postoje i kakvi su Kangoo Jumps treninzi u Novom Sadu, počela je da se javlja ideja da možda ne treba da tražim treninge na koje ću ići. Možda mogu da napravim treninge kakve bih i sam voleo da pronađem.
Posle oko godinu dana treniranja odlučio sam da polažem za licencu za Kangoo Jumps instruktora. Proces je trajao oko tri meseca, a u maju 2025. godine sam položio i dobio licencu. Taj trenutak mi je mnogo značio, jer sam znao da priča više nije samo moja lična ljubav prema treningu.
Licenca mi je omogućila da Kangoo Jumps upoznam iz potpuno drugačije perspektive. Ne samo kao neko ko dolazi na trening i uživa u njemu, već kao neko ko ima odgovornost da stvori bezbedno, kvalitetno i prijatno iskustvo za druge.
To je velika razlika. Kada si polaznik, prepuštaš se treningu. Kada si instruktor, vodiš računa o grupi, tempu, tehnici, energiji, sigurnosti i tome da se ljudi osećaju dobrodošlo. I baš taj deo me je posebno obradovao, jer sam znao da mogu da prenesem ono što je mene privuklo od prvog treninga.
Zašto Novi Sad?
Od trenutka kada sam dobio licencu, znao sam da ću, kada se preselim u Novi Sad, pokrenuti svoju Kangoo Jumps priču. Ne zato što sam želeo da napravim još jedan trening u gradu. Treninga ima mnogo. Ono što sam želeo jeste da donesem osećaj koji je mene toliko osvojio.
Želeo sam treninge pune energije, pozitivnog osećaja i radosti sa kojom se odlazi kući. Mesto na kome fizička aktivnost nije samo obaveza koju precrtamo sa liste, nego deo dana kome se raduješ. Sat vremena koje odvajaš za sebe, za telo, za muziku, za pokret i za ljude oko sebe.
Mnogo me je privlačila i ideja da se u Novom Sadu izgradi zajednica. Grupa ljudi koja ne dolazi samo da odradi trening, nego da se pokrene, poveže i bude deo nečega što može da raste. I baš zato mi je važno da KJ Novi Sad ima toplinu, ritam i osećaj pripadanja.
Posebno me raduje i mogućnost da jednog dana zajedno nastupamo na festivalima i događajima. Kangoo Jumps ima tu stranu koja izlazi iz sale – koreografije, nastupi, zajednička energija i momenat kada ono što vežbamo postane nešto što delimo i sa drugima. O toj strani priče možeš više pročitati u tekstu više od treninga: Kangoo Jumps, koreografije i nastupi.
Priča koja tek počinje
Ako danas čitaš ovaj tekst, velika je verovatnoća da si i sam/a radoznao/la. Možda se pitaš da li je Kangoo Jumps za tebe. Možda razmišljaš da li da dođeš na prvi trening. Možda samo istražuješ i pokušavaš da osetiš da li ti ova priča prija.
Gde god da se trenutno nalaziš, drago mi je što si ovde.
Jer cela ova priča, koja je počela jednim slučajnim televizijskim prilogom, danas dobija novo poglavlje kroz ljude koji odluče da joj se pridruže. Moja želja nije da napraviš savršen prvi trening. Moja želja je da dođeš dovoljno otvoren/a da probaš i da vidiš šta ćeš osetiti.
Možda ćeš se zaljubiti u čizme. Možda u muziku. Možda u grupu. Možda u onaj osećaj posle treninga kada znaš da si uradio/la nešto dobro za sebe.
A možda će tvoja priča početi baš tamo gde je i moja stvarno počela – jednim prvim dolaskom, jednim skokom i jednim pitanjem: „Zašto ovo nisam probao ranije?“